Pisanje tekstova često zna dovesti do situacije da opisujemo određeni događaj u kojem je potrebno više puta spomenuti ime neke osobe. Da bi izbjegli ponavljanje imena i rečenicu učinili vizualno ljepšom, potrebno je ne ponavljati iste riječi. Većina imenica ima sinonime, pa njihovom uporabom naš tekst činimo ljepšim.

Međutim, u slučaju da želimo izbjeći ponavljanja vlastitih imenica u rečenici, možemo se služiti zamjenicama.

Zamjenice su riječi koje se odnose na osobe, predmete i njihove osobine, spadaju u promjenjivu vrstu riječi, a to su one riječi koje imaju rod, broj i padež. Naime, to su riječi koje nemaju svoje leksičko značenje nego njihovo značenje ovisi o kontekstu.

Zamjenice se dijele po funkciji i po značenju.

Po funkciji se dijele na imeničke i pridjevske.

Kao što im i samo ime kaže, imeničke zamjenice u rečenici se ponašaju kao imenice. Imeničke zamjenice dijelimo na:

  • Osobne

osobne zamjenice su zamjenice 1. i 2. lica, zamjenice 3. lica i zamjenice za sva lica.

  • Neosobne

Neosobne zamjenice dijelimo na: upitne, odnosne i opće. Od upitnih i odnosnih zamjenica mogu se formirati odrične i neodređene zamjenice.

Pridjevske zamjenice su zamjenice koje upućuju na osobinu predmeta, te samim tim bliže određuju imenicu na temelju neke njene osobine.

Osobna zamjenica 1. lica odnosi se na govornika, a zamjenica 2. lica na sugovornika. Zamjenice trećeg lica odnose se na lica koja ne učestvuju u razgovoru.

Neosobne zamjenice imaju isti oblik koji se primjenjuje za sva tri roda i oba broja. Dijele se na:

  • Upitno-odnosne: tko, što;
  • Neodređene: netko, nešto;
  • Opće: svatko, svašta;
  • Odrične: nitko, ništa

Osobne zamjenice imaju rod i broj. Njihovi oblici tijekom deklinacije izgledaju kao u nastavku:

Lice Jednina Množina
1. ja mi
2. ti vi
3. on, ona, ono oni

 

Osobne zamjenice mijenjaju se po padežima na sljedeći način:

 

Padeži
Nominativ ja ti on ona ono mi vi oni, one, ona
Genitiv mene; me tebe; te njega; ga nje; je njega; ga nas vas njih; ih
Dativ meni; mi tebi; ti njemu; mu njoj; joj njemu; mu nama; nam vama; vam njima; im
Akuzativ mene; me tebe; te njega; ga nju; je, ju njega; ga nas vas njih; ih
Vokativ – ti – – – – vi –
Instrumental mnom(e) tobom njim(e) njom(e) njim(e) nama vama njima
Lokativ meni tebi njemu njoj njemu nama vama njima

 

Osobna povratna zamjenica sebe ista je za svih šest lica i za sva tri roda. Mijenja se po padežima na sljedeći način:

Nominativ –
Genitiv sebe
Dativ sebi
Akuzativ sebe; se
Vokativ –
Instrumental sobom
Lokativ sebi

 

Deklinacija neosobnih zamjenica

Neosobne zamjenice (tko, šta/što), (nitko, ništa) i neodređene zamjenice (netko, nešto) dekliniraju se na sljedeći način:

Nominativ tko, šta, što
Genitiv kog, koga čega
Dativ kom, kome, komu čemu, čemu
Akuzativ kog, koga šta, što
Vokativ – –
Instrumental kim, kime čim, čime
Lokativ kom, kome čem, čemu

 

Bitno je naglasiti da se zamjenica tko koristi za živa bića a zamjenica što za neživa, tj. na lijevoj strani tabele su zamjenice za živa bića, a na desnoj za predmete.

 

Pridjevske zamjenice

Pridjevske zamjenice u rečenici odnose se na sadržaje koji iskazuju imenice.

U rečenici se ponašaju kao pridjevi, što znači da se slažu s imenicom u rodu, broju i padežu.

Postoje dvije vrste pridjevskih zamjenica:

  • Pridjevske zamjenice s obilježjem lica
  • Pridjevske zamjenice bez obilježja lica

Pridjevske zamjenice s obilježjem lica dijelimo na:

a) Posvojne zamjenice – odgovaraju na pitanja ČIJI?, ČIJA?, ČIJE?. To su:

moj, moja, moje; tvoj, tvoja, tvoje; njegov, njegova, njegovo; njen, njena, njeno;

naš, naša, naše; vaš, vaša, vaše; njihov, njihova, njihovo itd.

b) Pokazne zamjenice – odgovaraju na pitanja KOJI?, KAKAV?, KOLIKI?. Odnose se na određenu imenicu u rečenici. Kada se odnose na bića ili predmete odgovaraju na pitanja KOJI?, KOJA?, KOJE?. To su:

ovaj, ova, ovo; ovi, ove, ova; taj, ta, ti itd.;

c) Opisne – Kada odgovaraju na pitanja KAKAV?, KAKVA?, KAKVO?, odnose se na kvalitetu bića ili predmeta koji stoji uz imenicu. To su:

ovakav, ovakva, ovakvo; takav, takva, takvo itd.;

Količinske – odgovaraju na pitanja KOLIKI?, KOLIKA?, KOLIKO?. To su:
ovoliki, ovolika, ovoliko; toliki, tolika, toliko itd.

Pridjevske zamjenice bez obilježja lica dijelimo na:

a) Upitne

To su zamjenice kojima počinje upitna rečenica.

Upitne su: koji, čiji, kakav, koliki itd.

 

b) Odnosne zamjenice

To su zamjenice koje se odnose na neki pojam, imaju isti oblik kao i upitne (koji, čiji, kakav, koliki), ali njima se ne postavlja pitanje, nego se uvodi zavisna rečenica, npr.: Dobila je poklon koji smo joj poslali.

 

c) Neodređene zamjenice

Tvore se od upitnih i odnosnih pridjevskih zamjenica i rječice ne. To su:

Neki, neka, neke; neki, neke, neka; nekakav, nekakva, nekakvo; nekakvi itd.

 

d) Odrične zamjenice

Ove zamjenice grade se prefiksom ni, koji im daje značenje negacije. To su:

nikoji, nikoja, nikoje; ničiji, ničija, ničije itd.

 

e) Opće zamjenice

Grade se od prefiksa sva i upitno odnosne zamjenice, to su:

svakakav, svakakva, svakakvo, svačiji, svačija, svačije itd.

 

Broj zamjenica s kojima se svakodnevno susrećemo je značajan. Njihova uporaba često može biti zbunjujuća, a i pogrešna. Baš iz tog razloga ovo je tema današnjeg bloga. Nadamo se da vam je bila korisna i da ste se podsjetili, odnosno naučili nešto novo. Ukoliko imate prijedloge i ideje za naše buduće blogove, slobodno nas kontaktirajte!