Svakodnevno koristimo rečenice kako bi izrazili određenu ideju, postavili pitanje, ispričali događaje na poslu ili u školi, možda i ne znajući kojoj točno podjeli ta rečenica pripada. Današnji blog će nam malo razjasniti ideje o podjeli rečenica.

Što je to rečenica?

Prije svega, potrebno je pojasniti da je rečenica niz riječi ili jedna riječ kojom prenosimo određenu obavijest. Rečenica sadrži više rečeničnih dijelova, kao što su predikat, subjekt, objekt, priložna oznaka i atribut.

Rečenice se mogu dijeliti prema sadržaju ili prema sastavu.

Podjela prema sadržaju je lako prepoznatljiva u pisanom jeziku jer nam u ovom slučaju pomaže interpunkcija: ukoliko rečenica završava s točkom („.“), nazivamo je izjavnom rečenicom. Kada rečenica završava s upitnikom („?“), svrstavamo je u skupinu upitnih rečenica. Upitne rečenice obično počinju upitnim riječima (tko, što, zašto, otkud, kamo itd.) ili glagolom i upitnom česticom li. Dok, ukoliko na kraju rečenice je prisutan uskličnik („!“), nazivamo je uskličnom rečenicom.

Primjeri:

Izjavna rečenica: Otišao sam na odmor.

Upitna rečenica: Jesi li otišao na odmor?

Usklična rečenica: Otišao si na odmor!

U govornom jeziku, razlika između upitne i usklične rečenice se ostvaruje intonacijom.

Podjela prema sastavu je malo kompleksnija i zahtjeva malo više truda: dijelimo ih na jednostavne i složene rečenice.

Jednostavne rečenice imaju samo jedan predikat i dijele se u 2 skupine:

  • Jednostavne neproširene rečenice, na primjer: Pas trči.
  • Jednostavne proširene rečenice, na primjer: Pas brzo trči s loptom.

U jednostavnoj neproširenoj rečenici ni subjekt ni predikat nemaju dopuna, dok u jednostavnoj proširenoj možemo pronaći bar jednu dopunu uz subjekt ili uz predikat.

Složene rečenice sastavljene su od dviju ili više jednostavnih rečenica, što znači da ih možemo prepoznati kao takve jer broje bar 2 predikata. Dijele se na nezavisnosložene rečenice i zavisnosložene rečenice. Nezavisnosložene nastaju povezivanjem jednostavnih rečenica, dok zavisnosložene nastaju uvrštavanjem jedne jednostavne rečenice u drugu.

Nezavisnosložene rečenice dijelimo na:

  • Sastavne, gdje koristimo veznike i, pa, te, ni, niti. Na primjer: Ujutro idem na posao pa onda jurim na faks.
  • Rastavne, gdje koristimo veznik ili. Na primjer: Hoćeš li večeras u kino ili ćeš ostati kući?
  • Suprotne, gdje koristimo veznike a, ali, nego, no, već. Na primjer: Napokon smo krenuli, ali ubrzo je auto stalo.
  • Isključne, gdje koristimo veznike samo, samo što, tek, tek što, jedino, jedino što, osim Na primjer: Svi su bili na odmor, jedino Luka nije još bio.
  • Zaključne, gdje koristimo veznike dakle, zato, stoga, pa, s obzirom na to. Na primjer: Marija je već izašla, dakle ne trebamo je čekati.

Nezavisnosloženu rečenicu gdje se rečenice nižu bez veznika nazivamo rečenični niz. Na primjer: Otišao je u kino, pogledao film, vratio se sretan.

Zavisnosložene su rečenice one u kojima je jedna surečenica uvrštena u gramatičko ustrojstvo druge surečenice: rečenica u čije se gramatičko ustrojstvo uvrštava zove se glavna surečenica, dok rečenica koja se uvrštava i koja ovisi o glavnoj zove se zavisna surečenica.

Na temelju mjesta uvrštavanja, zavisne surečenice možemo podijeliti na:

    • Predikatne, tj. rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto imenske riječi u imenskome predikatu glavne surečenice. Glagolski dio imenskoga predikata nalazi se u glavnoj surečenici. Na primjer: Situacija je da gora ne može biti.
    • Subjektne, tj. rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto subjekta glavne surečenice. Na primjer: Žalosno je da ove godine nećemo na more.
    • Objektne, tj. rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto objekta glavne surečenice. Na primjer: Našao sam što sam tražio.
    • Priložne, tj. rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake glavne surečenice. Na primjer: Idite kud god želite. Na temelju službe koju imaju u odnosu na glavnu rečenicu, priložne rečenice mogu se dodatno podijeliti na:
    • Vremenske
    • Mjesne
    • Načinske
    • Namjerne
    • Uzročne
    • Pogodbene
    • Posljedične
    • Dopusne

Atributne, tj. rečenice u kojima je zavisna surečenica uvrštena na mjesto atributa. Na primjer: Vrati mi olovku što sam ti posudio!

O rečenicama i podjelama se svakodnevno može nešto naučiti. Mi se nadamo da smo ovim blogom uspjeli riješiti bar dio vaših nedoumica!