Znate li koje su to riječi kojima nešto opisujemo ili usporedimo? Kako se te riječi ponašaju u rečenici i koja su specifična gramatička pravila za njih? Danas smo odlučili da pišemo o skupini riječi koju nazivamo pridjevi. Pridjeva je jako mnogo i u hrvatskom, i u drugim jezicima. U našem blogu smo vam pripremili neke činjenice vezane za pridjeve. Pa da krenemo!

Pridjevi su promjenjiva skupina riječi koja stoji uz imenicu i opisuje njeno svojstvo.

Kao i imenice, pridjevi se također mijenjaju po rodu, broju i padežu.

Oblik pridjeva u rečenici zavisi od imenice. Ako je imenica u muškom rodu i pridjev će biti u muškom rodu, npr.: Lijep pas. Imenica koja je u množini zahtijeva također pridjev u množini, npr.: Lijepe plaže. Padežni oblik pridjeva zavisi od imenice: ako je imenica u akuzativu, i pridjev mora biti u istom padežu (Vidim lijepu kuću; Vidim lijepe cipele i sl.). Dakle, pridjev se mora slagati sa imenicom u rodu, broju i padežu.

Pridjevi se dijele na:

  • opisne – koji označavaju kakvo je nešto, npr.: crvena ruža, ljut čovjek, sretan život, težak ispit i sl.
  • odnosne – ovi pridjevi označavaju odnos prema imenicama. Odnosne pridjeve možemo podijeliti na četiri skupine:
  • Posvojni – označavaju lice kome nešto pripada. Završavaju se na ov, ev i in. Primjeri posvojnih pridjeva su: mužev sat, bratov stan, kćerkin nakit itd.
  • Gradivni – govore nam od kakvog je materijala nešto izgrađeno, npr.: zlatna ogrlica, plastična boca, staklena vrata itd.
  • Vremenski – označavaju vrijeme, tj. kada se nešto dogodilo ili treba dogoditi, npr.: današnji sastanak, jučerašnji ručak i sl.
  • Mjesni – označavaju mjesto gdje se nešto nalazi, npr.: desni kut, srednji most, lijeva ulica i sl.


STUPNJEVANJE PRIDJEVA

Stupnjevanje je promjena oblika pridjeva prilikom uspoređenja imenica. Bitno je naglasiti da se ne mogu svi pridjevi stupnjevati. Posvojni pridjevi, npr. mužev, bratov, djedov, ne mogu se stupnjevati. Isto pravilo važi i za gradivne, mjesne i vremenske pridjeve. Stupnjevati možemo samo opisne pridjeve, jer s njima vršimo uspoređenja, ali i tu postoje odstupanja: narodna vjerovanja.

Razlikuju se tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ.

  • Pozitiv je osnovni oblik pridjeva: lijepo vrijeme, pametna odluka, hladna noć i sl. Pozitiv nazivamo još i nulti stepen komparacije, jer on ne uspoređuje jednu osobinu sa drugom.
  • Komparativom iskazujemo da se neko ili nešto ističe u nečemu više od drugih i on je prvi stepen komparacije. Primjeri komparativa su: ljepše vrijeme, pametnija odluka, hladnija noć, brži pas itd. Pridjevi u komparativu se završavaju na: -ši (ljepši) -ji (bolji) ili -iji (pametniji).
  • Superlativ je drugi stepen komparacije i tvori se prefiksom naj. Označava da netko ili nešto posjeduje određenu osobinu u najjačem stupnju, npr.: najbrži pas, najljepši most, najbolja čokolada itd.

Ukoliko pridjev počinje glasom j, nijedan glas se ne gubi, tj. u superlativu ostaju oba glasa j, npr.: najjasniji, najjadniji i sl.

Nadamo se da vam je naš blog bio koristan i da smo, koliko toliko, uspjeli biti od pomoći. Pišite nam ako imate određene teme za blogove o kojima biste voljeli da čitate. Sve vaše ideje, pohvale i konstruktivne kritike su dobrodošle!